Zrinko Šimunić | Дама с собачкой

Uvijek se zaustavim
lijepoj ženi
kad prelazi ulicu na zebri

I ne samo na zebri
nego i na ležećem policajcu
ako ona to želi

I odmaram oči
dok ona lijepo kroči

Volim taj njen
siguran hod, smjele grudi
i osmijeh u kosi

Još ako dama, pri tom
na povodcu vodi psića

koji mi ne dopušta
da joj na miru pogledam crveno
lakirane nokte

na bosim nogama
u ljetnim sandalama s puno
kožnih vezica

ne ljutim se, opušta me

jer sve me to
sjetno podsjeti na najdražeg
dramskog pisca

onog
kod kojega se ništa
ne događa