Igor Petrić | Drugačije od istine

Opet te slike prošlosti
na prašnjavim zidovima
u muzeju suvremene umjetnosti.
Apstrakcija apsurda.
Užas ljepote postojanja.

Čovjek i njegova djeca nabreklih obraza
u odjeći krivotvoritelja veselo marširaju
praznim gradskim ulicama.
Na parkiralištu dva automobila i
nervozni redari gradskog ureda za naplatu
nenaplaćenih potraživanja.
Ubojita igra potrage za vremenom,
koje izgubljeno spava u prtljažniku
ispod vrećice s kruhom i nekoliko peciva.

Izložba samo što nije počela.
Djeca nervozna.
Djeca gladna.
Iste slike na sivim zidovima.
Ista glazba i poruka umjetniku
skrivena u nerazumljivim riječima kritičara.

Potrošile se godine na traženje smisla
o smislu postojanja i neuhvatljivom vremenu
koje je oduvijek korak ispred
svih nas.