Pramcem u sumrak

MIŠKIĆI, ZDRAVSTVENI PREGLEDI, BOTANIKA, ČOKOLADNA TORTA I DVA PSA

Piše: Jelena Miškić

Obiteljski summit je obično u kasnijim popodnevnim satima dok majka odloži štafelaj, otac pogleda šahovski komentar na trećem, a ja završim s poslom. Sjedimo u sjenici našeg pitomog dvorišta upijajuć mršave zrake sunca uz popodnevnu kavu pretresajuć događaje dana. "Reci, reci joj što ti je doktor rekao danas na pregledu!" - jurca majka. "A što da joj kažem! " - nervozno će Đuka. "Da si mator i zdrav! Eto to!" - maše rukom majka prema ocu u stilu de više mani me se i tebe i tvojih doktora i pregleda i nalaza. Jer to otprilike s njegove strane izgleda ovako: "Kad doktorica radi? Gdje mi je zdravstvena? A dopunsko? Koji jedan ono broj? Gdje mi je da mobitel? Sigurno si mi ti spremila one stare nalaze! Gdje su mi naočale?  Što si rekla - kad ono radi? De stisnuo sam sad onog za pecanje - de ti nazovi!"

"Da! Mator sam i imam sedam bolesti po malo!" - maše sad on njoj preko stola. Susjedova mačka je znatiželjno skočila na naš bedem da i ona bolje čuje.

Značajno pogledam majku, a ona mirno srkne kavu pa kaže: "Ma nije mu ništa!"

"Što bolesti?!! Boleština!" - uzrujano će Đuka.

Majka se iz protesta digne i kaže - "Ja ću čokoladne torte!" - i ode. Đuka se nagne prema meni pa kao u punom povjerenju krene u priču.  A ova je puno bolja od one kada se naumio posthumno ostaviti medicinskom fakultetu. Pa kaže:

"Čitao sam slučajno danas dok sam čekao nalaze" - započinje značajno otac sa "pomalo sedam bolesti" - kako tamo negdje na istoku, kad umreš, stave te u nekakvo jaje, a na vrh posade biljku. I pazi sad! Kako truneš, tako hranis biljku koja iz tebe raste!" - kaže "onda te tvoji obilaze, zalijevaju, timare i lijepo budeš koristan i nakon što umreš".

"I budeš kila bresaka!" - vikne majka s ganka noseć tortu. "I budeš - mušmula!" - i opali se žena smijat i zapne na papuču i zatetura i skoci Đuka i hvata majku, hvata tortu, kerovi udarili lajat....

Odleti torta na pol dvorišta. Ova dvojica lajavaca navalili na filu, a mi nesretno sjedosmo u sumrak tužni kao mala dječica koja su ostala bez slatkiša. A bome i jesmo! I to kako finog!

"Povraćat će sunce im žarko proždrljivo! "- tiho će majka prema ocu. "Tko je na redu da ih vodi kod veterinara?"- još tiše Đuka prema njoj.

Klima glavom prema meni kao da ja ne vidim i još tiše: "Ona!" - migom daje znak prema meni.
Polako se dižu od stola u isto vrijeme...

"Čujem vas! I vidim! " - viknem.

Bit' ćete oboje - viljamovke!
Cerimo se sada svi dok pauk plete vukovarsko bablje ljeto. Preko bajera miriše, netko sprema ajvar. Tako je to. Krug života. Proljeća, Ljeta, Jeseni i Zime...pa mušmula.