U šumove gorskih voda Nosio sam tihe patnje
Dok si kao ostavljeno čedo
Plesom milovala zvijezde
Na suzama pobješnjeloga bika.
Travke su umirale podno slapa
A male kapi svakoga od nas vapile
Da čežnje srca još danas ugasnu
Ne zahtijevajući odštetu za odletjele uspomene
U neke crne onostranosti koje se ne da opjevati.
Srebro je padalo po mojemu licu
Zvijezde su se ljuštile od samoće.
Slatko bi bilo od vila zatražiti poljupce
Masne kao krv što pod nebom zgrušava
Svoje sitno postojanje upravo iskrvarene sadašnjosti.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.