četvrtak, 20. rujna 2018.

Nada Vukašinović | Ljudi s plaže


Otok ima most, izvijeni bijeli luk koji ti odapinje strelicu ravno u srce i zarobi te u čvrsti zagrljaj, barem za jedno ljeto.

Kad stigneš do mosta, već si i na otoku. Dva mjeseca si u osvijetljenom gradu koji ne miruje i ne spava.

U srpnju sve pulsira kao otvoreni mravinjak. Podignuta je temperatura u hladnjaku, zujanje klima, vatromet mirisa, okusa i boja, ali i prave bučne rakete koje se noću prelijevaju na modrom platnu. Sredovječne žene u tijesnom kostimu Minnie Mouse, crvenih obraza, s naporom se prigibaju u struku i pružaju trogodišnjacima kokice s preljevom od malina.

Vrisak fritula, kuhanog kukuruza i langošica na plaži, široki osmijeh sa štandova, dugi redovi na blagajni, u pošti, na bankomatu, repovi za sladoled. Sladoled curi niz ruke. Babilonski žamor.

Trebam hladno more, hladne podove, mekani oblak, bijeli žal i mali vjetar, sjenovito mjesto i malo razgovora. Najozbiljnije obavljam svoje jutarnje plivanje i svako jutro sam sve bliže srednjovjekovnoj kaštelini. Hodam bosa, pijem puno vode, gledam daleku kulu, približavam se, ali još nije vrijeme i plivam nazad. Pijesak na nogama unosim u sobu. Trebam i malo tišine, zelenu travu i stablo na plaži.

Tek što je nevidljiva ruka podigla sunce iz mora, iz kreveta skaču, izmučeni nesanicom u pregrijanim sobama i bacaju se u more prvi plivači. Još za jutarnje svježine na plažu dolaze oni sa šarenim šatorima za najmanju djecu. Zauzimaju prostor manjeg apartmana, poredaju još i ležaljke tik uz more, ograde se krupnim kamenjem, kao da će sutra zatražiti legalizaciju za svoju plastičnu građevinu.

Malo kasnije stižu biciklisti i raspoređuju svoje ležaljke i ručnike što bliže drvenim suncobranima. Ljudi poput mene ne žure jer za svoj stolac trebaju najmanje mjesta i uvijek se mogu stisnuti uz nečiji suncobran. Na kraju dolaze dečki koje je zaposlio koncesionar, ispod svakog suncobrana slože dvije bijele plastične ležaljke koje su svima preskupe. Tu je najbolja hladovina, ali tko to može platiti, pa tako ležaljke ostaju prazne.

Suncobrani svih boja, ležaljke, niske, visoke, ručnici, veseli zoološki vrt s plastičnim egzotičnim gmazovima, pticama, ribama i drugim životinjama, čamcima svih veličina.

Na plaži je sve izloženo pogledima i procjeni od ispucalih vrhova kose do ispucalog laka na noktima. Vide se novi i stari ožiljci nakon operacija, sitne kapilare, natečeni zglobovi, podočnjaci, lepezaste bore oko očiju i one okomite oko usana, karijes ili crne plombe na zubima, ali nitko ne mari. Vide se i njegovana, oblikovana tijela, ali nitko nikoga ne gleda.

Uskom stazicom do plaže dolazi žena, zelena marama, zeleni kupaći kostim, zelena torba, pod rukom zelena ležaljka. Pisac bi joj mogao staviti u ruku i zelenu knjigu, možda bi tada netko s ležaljke podigao glavu. Ljudi na plaži ne primjećuju modne detalje niti usklađenost boja, jer im je pred očima sve blještavo, jer su na usijanom šljunku svi nekako slični, goli i mokri. Radije odmaraju oči na morskim prizorima. Mali val, namreškano plavetnilo, jata ribica, školjkica u pijesku, bijelo pero galeba.

Pogled odluta na pučinu, prate se vratolomije skijaša iza brzih glisera, bijele jahte, padobran koji se spušta u brodić, koćarice pune ribe i jato debelih galebova.

Sunce nad glavom, sunce u glavi, sladoled koji se otapa, ledena kava u plastičnim čašama, pregrijana tijela koja cure preko rubova kupaćih kostima. Sve kuha i kipi i kao u poklopljenom loncu. Najbolje je samo ušetati u more i zaplivati. Ulaze polako u more, bosi s kamenčićima utisnutim u tabane.

Slana voda je ljekovita i milostiva. Preuzima sve naše boli i terete.

Neznanci s tamnim naočalama i slamnatim šeširima širokih oboda dodiruju se ručnicima, ležaljkama, papučama, koji puta i tijelima bez isprike.

Plaža je mjesto gdje se ostvaruje bliskost s neznancima. Ne znaju si imena, često se i ne razumiju, ali leže jedni pored drugih i ispod šešira čuvaju osmijeh za svaki slučaj. Promijene položaj tek da bi bolje izložili suncu trbuh ili noge.

Ženske noge, muške noge, trbusi veliki, mali, bijela put, čokoladna put, tetovaže na leđima, na nozi, na ruci, nekoliko slojeva mlijeka za sunčanje, ulja za brončanu put. Ljudi na plaži zaklanjaju oči i lice, tamnim naočalama i šeširima, tijela izlažu suncu. povremeno se razmjeste i poslože za neku veselu morsku fotografiju koju će poslati prijateljima ili objaviti na društvenim mrežama. Stalno se nešto donosi, hladno voće, keksi, voda, kava ili hladno pivo iz kafića na plaži, a djeci sladoled, Glazba iz kafića zauzima plažu i dan se popunjava, život dobiva smisao.

Ljudi s plaže ne trebaju satove imaju sunce u očima.

Na plaži se dijele savjeti, informacije, stvaraju savezi. Mi susjedi, mi iznajmljivači apartmana, mi zemljaci, mi s malom djecom, mi s bolesnim zglobovima, mi operirani, mi plivači, mi koji hodamo po plićaku, mi bake, mi vegetarijanci, mi s knjigom, mi s križaljkama… Smijemo se svojim starim i već rastegnutim kupaćim kostimima, bez nelagode pokazujemo suvišne kilograme koje smo prikupili od prošlog tjedna. Govorimo o svim propalim dijetama, o dobroj hrani, razmjenjujemo recepte, povjeravamo se, žalimo, slušamo. Nadoknađujemo sve nedovršene razgovore, sve usputne pozdrave, šutnje, neizgovorena pitanja.
 
Ona samo gleda i šuti. Ukopala se nogama u šljunak već blizu ceste, na pristojnoj udaljenosti od mora i hekla bijeli stolnjak. Koji puta se zagleda u plićak i prati pogledom igru djece. Visoka, krupna žena u crvenom, jednodijelnom kupaćem kostimu. Teško je reći koliko ima godina. Stalno se namješta, povlači kupaći kostim, stavlja ručnik na ramena.

- Snajkin je, nemam ti ja to! - smiješi se dok povlači na prsa crveni elastin.

Kaže iz Babine Grede je stigla još prošli tjedan sa svojima, sinom, snahom i unukom i ne voli baš more. Došla je da redovito imaju kuhanu hranu, a ne onu brzu ispod šatora. Svako jutro već u šest ona peče uštipke, krafne i štrudle od jabuka jer se tu ne može spavati od vrućine, a na plaži hekla već drugi stolnjak.

Kad se vrati u Babinu Gredu opet će obući svoju široku suknju i šlingani oplećak, podići bijele rukave, poslovati po kuhinji, a kad malo zahladi sjest će na klupicu ispod oraha i pričati djeci, kako je kod kuće najbolje i kako se tek sad pošteno naspavala.


Nema komentara :

Objavi komentar