Kolumne

srijeda, 15. kolovoza 2018.

Anica Lukina | Pjesma moru




Brodska sirena u daljini.
Zov galebova u visini.
Radosnu me jutro budi.
Pod prozorom smokva plod svoj nudi.
Plavičasto nebo, oblačci k’o od vate.
Sjajne sunčane zrake i kamen zazlate.
Osmijeh mi na usnama, sol u kosi.
Razdragano more leluja me i nosi.
Zadivljeno ga gledam dok čas miluje, čas pljuska kamen.
U brazdama i škrapama dugovječnosti i snage ostavlja znamen.
A opet, nježni lahor modru površinu mreška.
U kristalnoj dubini jato ribica se ljeska.
O more kako te volim, mirišem te, okuse ti kušam.
Čarobna glazba igre valova uspavljuje, dok je slušam.

Predajem se tebi, radosna toplina u svaki kutak duše
nek mi se zbije.
Da mi srce puno bude, kad zazimi i magle se spuste,
sjećanje nek me grije.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.