Prenulo jutro nepce od soli
bez kapi vode i milosti
pa oholo diže straže naspram svjetla.
Ono! Vojak moje biti.
Steže kao izdajnik na prvoj crti
prijeteći crnim stijegom
i ne preza od stiha koji će ostati suh,
rijedak, nasukan i sam.
Prenulo jutro ustajali strah
i bahati unaokolo.
Tek jedan sam list na onoj cesti
koja se svila u grop.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.