subota, 2. lipnja 2018.

Milodar Tomljenović | U vrtu duše























Preda mnom duše tvoje
nepoznat je vrt.
Rado bih kročio u nj.
K meni, evo, stižu vabljenja blaga,
i okusi puni neopisivo
crtaju obrise i obećavaju
čuvstva bez sahnuća.
Hoću da oblikuješ
škrte daljine za još
neposustale polutmine,
što bi da postanu
neugasle svjetiljke.

Jedino pod njima uvijek
te mogu gledati.
Jedino svjetlost
zaokuplja mene s tobom.

U vrtu duše
postižeš svoju svrhu,
ti, koji krug razbacanih stvari
žudiš sadržavati,
natiskivati ih
u sve, u zbivanje cijelo.
Tako smrt ne može
ništa progutati.
U vrtu duše.


Nema komentara :

Objavi komentar