 |
| Na slici: Dvorište obitelji Sobota (Đurđevac), Mali pokrajinski Eden. |
Dvorišta pokrajinska, te male Atlantide,
Nema im ravna na sve četiri strane svijeta!
Tu teku naši dani, naše efemeride,
I koje zrnce viška radosnu oku ne smeta!
Glicinije i ruže, jasmini, ljiljani vitki,
Šeboji, margarete, lavande grmovi puni,
Modri slak što se penje po nevidljivoj pritki,
Da želje za visinom biljarici ispuni!
Jezerce u kom ribe djetetu jedu iz ruke,
Stari bicikl s kantom i košarom za pazar.
Tu vječno proljeće šara ćilime višestruke,
I jorgovan se smiješi kao uskrsli Lazar.
Tu odrastaju djeca, pletu se džemperi zimski,
A smisao se svega nađe u ljetnom znoju.
Više ti ushita ne bi dali stupovi rimski,
Kao kad kupusari slete u bijelomu roju.
Stolica što se klima, pod bubreg jastuk mekan:
Za bijeg od pošasti svijeta ne treba više ništa.
Bilo da cestom prolazi oholi car ili zvekan,
Dvorišta pokrajinska naša su utočišta!
2. lipnja 2018.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.