Kolumne

četvrtak, 7. lipnja 2018.

Igor Petrić | Reciklažno dvorište II.


Svijet se raspada,
polako nestaje, a ti kao i obično,
pasivno promatraš
malo daješ i ne izlažeš se previše.

Ništa te ne zanima.

Čula si negdje da s tobom nestat će sve,
cijeli jedan svijet, sve na njemu umrijet će
kad zagase se svjetla i sruše oblaci sivi
od težine.

Zašto? Na kraju ipak pitaš se.
Predano si ga stvarala godinama i sada,
sada kad si na vrhuncu sve trebaš prepustiti zaboravu.
Ma nemoj!
Kažeš sama sebi i pitaš se:
Zašto?
Uvijek si se držala uputa i hodala ispravno,
nikad pogled skretala sa strane.
Ni lijevo, ni desno, uvijek ravno, uvijek ispravno.
Ništa ti jasno nije i zato još jednom pitaš se:
Zašto?
Zašto je potrebno reciklirati snove kad sve je bez veze i
noć još uvijek traje.


Nema komentara :

Objavi komentar