Gordana Kurtović | Jesenja pjesma

Jesenja kiša lije .

Strune su njene pune

sjete, melankolije 

uz blagu svjetlost lune.

Kao i lišće suho 

puštam se vjetrovima 

u ovo veče gluho.

Stremimo u visine.

Iz sive hladne tmine

košmara, strepnje, straha

riječ topla je izlaz.

(vodi do zlatnog praha)

Onda trak svjetla sine

ublaži sjene krute

osvijetli sve pute

dosegnuvši visine.