utorak, 1. svibnja 2018.

Davor Stipan | Za M.


Mojom dušom se proteže aleja
Od usahlih, slomljenih orhideja
Nema ih tko ljubiti ni sanjati
Nestao je miris, izgubile su lati

Jednom je sjala, blistava i snena
U proljeća mirna, zdravih vena
Pričala je priče prolazniku svakom
O cvrkutu i medu, životu slatkom

Do neba je rasla k'o nestašna čežnja
Darivala se poput najljepšeg svežnja
Samo od ljepote je mogla disati
O istinama kao o bajkama pisati

Pisala je dugo po zidovima kuća
Nevažno jel' prethodna il' iduća
Kad iza zidova klijetke su bistre
I životi njihovi od magle se čiste

A magla ta sad teško ju stišće
Nema više svijetla, nestalo je lišće
Tek se čuje fijuk vjetra niz dolinu
Kako cvili u muklu prazninu

Tamo gdje nekoć plesale su duge
Ostale su hladne i zarasle pruge
Koje vode nikud i iz ničeg gmižu
Vlakovi od cvijeća odavno ne stižu

U daljini od tisuću beskraja
Stari zvonik sivo od sivog odvaja
Pod njim kosti i strvine leže
Sumpor žanje, crvi bježe

I sad mi reci, ti što čitaš ovo
Vidio dal' si ijedno slovo
Koje mira ima a ne da ga snuje
Koje mir zove a ljubav ga truje

I reci mi, kakva je to ljubav
U kojoj mi je život gubav
I kakve su to teške more
Pa gledam sve naredne zore

Kakva je to silina ljuta
Da me šutne s moga puta
Kojim hodio sam časno, vješto
Nisam čovjek, postao sam nešto

A ako i jest ljubav, želim da me mine
Da ponovno rastem sa svime
Što od Boga mi je k'o svakome dano
Biti čovjek, prodisati samo

Aleja moja koja protegla se dušom
Tad će opet bujati i pod sušom
Lati orhideja ponovno će rasti
Mirisi njihovi s migom će se krasti

Sjat će opet, blistava i snena
Vječnim proljećima, zanosnih vena
Mamit će osmijeh prolazniku svakom
Polegla u travi, životu slatkom

Do neba će tkati nestašne čežnje
Poklanjat će svima najljepše svežnje
Od puste ljepote srcem će disati
U istini voljeti, o bajkama pisati

Pisat će po ognjištima kuća
Neće biti važno koja je iduća
A zidovi njihovi bit' će tvrđave bistre
Za maglu prejaki, u njima duše čiste

Zato prijatelju, koji čitaš ovo
Poželi meni manje tmurno slovo
Za kojim i ja čeznem i molim
Al' nema ga, jer isuviše volim


Nema komentara :

Objavi komentar