Kolumne

nedjelja, 22. travnja 2018.

Robert Janeš | Ljubav kroz čitanje budućnosti





Kad navrh svega budemo stali
i kao stabla odozgo pogledali
ovaj tanak snijeg što je napadao
kao riža na mlijeku s previše cimeta
i slatka, omamljeni tako da nas
više nije strah, što će se dogoditi
s riječima? Samo će nam biti potrebno
vrijeme za pjevanje, nećemo brinuti
više za smisao i red.

Ono što treperi na dnu moga bića
mora da je samo neka zorna uspomena
na stolu miš koji čita, pored
Sherlockove turske papuče za duhan
na ramenu kričava papigica prosvjeduje
zbog nedostatka boje moje aure
izabirem nasumce odlomak iz knjige
da proreknem si budućnost
kao vidovnjaštvo po evanđelju
i počinjem sebe ispitivati
kakvo je to nepoznato stanje
što ne donosi logično svjedočanstvo
samo nepobitnost blaženosti
svog stvarnog postojanja
pred kojim sve ostalo nestaje

Julio, pozdravljam te ja koji umirem
slava Rima samo je vizija
dodirujem ti prstima lice
navodim te da osjetiš se nesretnim
i prozirnim, mojim dobrim zdravljem
mojim krovom nad glavom
mojom dragom koja me ljubi

"You don't know what love is,
Bukowski said", pisao je Carver
"You don't know because you never
been in love, it's that simple"
Sereš, rekoh, ja bijah sedam puta
zaljubljen, ljubav je kad se ne
zaljubiš a voliš bez obzira na sve
i ubijaš konja pod sobom da dođeš
do nje, pa bila ona i mrtva

O Emily, zašto si Emily
oči uokolo tužne od plača
a uzdasi nakupljeni za konačni obračun
sjena i prašine na jutarnjem suncu
što u uveloj ruži sad nove vatre pali
da slobodni smo sresti se opet

Nema komentara :

Objavi komentar