Pramcem u sumrak

TIME FOR TEA

Piše: Jelena Miškić

Ma jok. 17 sati je. Mi u Vukovaru pijemo kavu. Donijeli smo iz života u Zagrebu taj Early Gray, ali nema teorije da ga može zamijeniti zakuhala voda s tri žličice šećera i mljevene kave. Još je veći đir bio dok je Melanija bila živa i njezine kocke šećera uz kavu. Luksuz de lux. Kuhanje kave je umjetnost. Kuhanje dobre kave - znanost. Sreća je ovih dana što imamo temperaturu aman taman za sjedenje vani te smo izmilili trepćući pospano od preduge zime.

Budna sam totalno. Iz garaže izvučem na pol dvorišta staru fotelju, ne dam ju baciti.

Iako volim tvrditi da se sentimentalno ne vežem za predmete, ovdje ne govorim sasvim istinito, jer upravo u ovoj fotelji sam prije dvadesetak godina provela znatan dio vremena - ravno, sa strane, na glavačke... polagajuć ispit iz moderne književnosti na Filozofskom fakultetu.

Fotelja i ja ćemo sljedećih pola godine upijati sunčane intervale i vitamin D, naći će se tu nekakvo štivo za popodnevno opuštanje dok zapravo sa smiješkom slušam preko ograde susjedovu djecu koja prepričavaju dan u vrtiću, njihov zvonki smijeh dok bacaju loptu našim psima preko ograde.

Fotelja i ja ćemo ponekad pregledavati kataloge trgovačkih centara i glavom negativno klimati na beskrajne zamolbe roditelja da kupimo "poštenu" ležaljku. "Mi pratimo akcije Milka čokolade i to je sve!", na što će roditelji u hladu sjenice međusobno komentirati kako imam četiri godine. Kažu da sam tvrdoglava.

Voljet ćemo sa širokim osmijehom svaki trenutak s glasnim i jasnim glasanjem peradi s druge strane zida.

Miris čistog rublja koji se širi po štrikovima i miriše po cijeloj ulici.

Uglavnom položile smo ispit, tu strašnu modernu književnost nas dvije. Sjećam se izlazila sam iz tog uskog hodnika b - nešto i mislila u sebi...faks je gotov, Bože dragi kakav glup osjećaj.

Susjed kosi travu, ronda prastarom kosilicom i ometa moj Zen faktor.

I ja starim. Al' dok još mogu odvući fotelju s jednog kraja dvorišta na drugi u potrazi za hladovinom, dobro je. Ponekad ju odvučem i do bašte i s nje berem zrelije višnje. Miriše pokošena trava. Ide uz miris friško skuhane kave.

I to je to. Dovoljno. Zahvalna.