Kolumne

nedjelja, 8. travnja 2018.

Dragan Miščević | Auto


Sve je počelo s biciklom. Baš je toga dana, rekli bi svjetovni ljudi, ljeta gospodnjega 1958. Vital morao u grad. I to pod hitno. Bicikl je već deset dana izvan upotrebe. Posudio ga učitelju, a učitelj od stotinu i dvadeset kilograma nasadio i svoju djevojku na ramu bicikla te su Rogovi kotači popustili pod snažnim pritiskom i sfrkali se u osmicu. Gdje nabaviti nove felge ? Nema ih nigdje na svijetu! Morat će potegnuti čak do Zagreba, ako li ne i do Ljubljane.

I tako bicikl boluje svoju boljku, a sunce upeklo. Peče i žari nemilice.


Mora pod hitno u poduzeće. Zovu ga. Tko zna zašto i pošto? Ali, mora se. Dobio je poziv. Što će i kako će do grada? Ode do svoga prvog susjeda, nije baš prvi, ali tu je. Nisu baš neki prijatelji, ali se niti ne svađaju, jer nemaju razloga, niti im stoka pravi kvara, niti su im njive u blizini.

I ode on Žigi. Tražit će bicikl. Žiga, škrti Janez, posuđuje od njega i kosu, i motiku i grablje i vile, i tko zna što sve ne. Posudit će Žiga bicikl. Kako mu ne bi posudio?!

Žiga ga Ipak odbija stoljetnom izrekom:

- Bicikl i žena se ne posuđuju!

Nedugo potom Vital vileni u svom dvorištu. Psuje. Skida sve s neba i Zemlje! Spominje Žigi svu užu i bližu rodbinu!

Urla iz sveg glasa da ga čuje pola sela:

- Sram ga može biti! Ne da mi bicikl! E, neću ni ja njemu auto posuditi, nit ću ga voziti u svom autu. Nećeš sjesti u moj auto! Odvagnut ću ti rukom – ovako: Evo ti ga na!

Svi su suseljani odmahnuli rukom smijući se:

- Idi jarcu i ti i tvoj auto! Vozit ćeš se u svom auto malo sutra! Kad na vrbi rodi grožđe!

Prozujaše godine i bogami Vital nabavi fiću! Fićo juri kao raketa. Auto i nije baš ganc novi, ali je auto i vozi. Nove gume vrijede više od fiće. Mahnita fićan cestom. Vitla se prašina kao orkan. Bosonoga dječurlija trči za autom, a onaj krakonja Paun skoro ga sustiže i prestiže, ali Vital cvjeta od sreće jer se vozi u svome autu. Doduše, treću rijetko koristi jer se fićo zatrese kao da ga strava spopala, ali uživa zatrubiti pokraj Žige na biciklu kada se vraća s posla. Žiga ga gleda onako, malo poprijeko, a u sebi kuje podmukle planove.

Godinu-dvije se Vital tako vozao u fići, ali fiću iznenada izdala snaga. Uhvatili ga samrtni hropci. Tvrdoglaviji je od magarca. Ne možeš ga pokrenuti ni ljutom paprikom ispod repa.Ne vrijedi ga ni nogom mlatnuti. Dolazili majstori i nagađali što bi sve moglo biti, ali nitko ništa nije popravio.
Vitalov petogodišnji sin se rado igra u Fićeku. Jednoga dana otvorio poklopac motora i vrtio šrafcigerom gdje god je dohvatio i – gle čuda: Fićo proradio!

Ljubi Vital sina. Diže ga u nebesa. Hvali na sva usta. Samo što mu ne ispadnu kutnjaci od velike hvale. Ubrzo ode Vital u Zagreb - na Jakuševac!

Valja se riješiti stare krame. Pa što dobije – dobije. Glavno da u dvorištu nema krša. Na Jakuševcu roje se kupci. Kao pčele na med. Cijena povoljna. Dvije tisuće. Neki se dvoume. Još bi jeftinije, ali se jedan zagrijao i na već skoro sklopljenu pogodbu daje dvije i pol tisuće. Vital se malo zamislio, a ludi fićo pali iz cuga. Juri k'o lud. Totalno prolupao.Vozaju se sajmištem. Isprobavaju, prvu, drugu, treću, četvrtu. Rikverc. Žmigavci namiguju k'o selska mlada. Pale, gase. Fićo radi kao urica. Vitala znoj oblijeva. Cijedi mu se niz leđa. Samo da ova mrcina od fiće ne krepa. Jutros ga jedva upalio i to uz guranac, a ovdje frkće poput narajcanog ždrijepca.

I već se pripremaju papiri za sklopljenu prodaju kad stiže Žiga. Nit ga tko zvao, nit pozivao, niti dozivao. Upleće se u kupovinu. Daje duplo! Pet tisuća!

- Majko Božja, ovaj je lud, okreće se Žiga i neće pružiti ruku za pogodbu.

- Onaj kupac daje pet i petsto.

- Žiga daje sedam!

- Kupac daje osam!

- Žiga devet!

- Kupac devet i petsto!

- Žiga deset!

Vital se odmiče. Okreće Žigi leđa. Neće prihvatiti ponudu. Žiga vadi jedanaest tisuća i gura ih Vitalu.
Vital uzima lovu. Potpisuju ugovore. Žiga isprobava fiću.Voza se sajmištem. Isprobava brzine, kočnice, rikverc. Fićo sumanuto sluša. Konačno kreću kući. Žiga poziva Vitala da se poveze kući. Vital odbija. Izgovara se da mora skoknuti do sestre u Zagrebu premda nikada nije imao sestru.

Žiga sretan i zadovoljan odlazi u svom fići. Kroz prozor dovikuje smijući se:

- Rekao si da se neću voziti u tvom autu! Hahahaha!

Vital gleda za njim, a u sebi moli Boga da se Žiga doveze barem do kuće.

Drugi dan evo Žige po svoje novce. Fićo krepao kod Dugog Sela. Ostao na cesti.

Vital se opravdava:

- Jesam li ja tebe odbijao!

- Jesi!

- I što sad hoćeš?

- Novce!

- Dobit ćeš maunu! Evo ti na!

- Mogao si mi reći da je neispravan, procijedi Žiga

- Najbolje da na sajmu vičem: „Ovaj fićo ništa ne valja! Stara krama!“ Ja se hoću riješiti starudije, a ti navalio kao jebac na govedara!

- Ja sam mislio da je najsigurnije kupiti od poznatoga. I htio sam ga kupiti tebi u inat jer si rekao da se neću nikad voziti u tvom autu.

- I, eto ti auto! Vozi se koliko hoćeš!

- Ne mogu kad je crk'o!

- Znao si da ga već godinu dana ne vozim?

- Čuo sam da si ga popravio.

- Jesam. Je li radio?

- Jest! K'o urica.

- E, sad ga ti popravljaj i basta! Rekao sam ti da se nećeš voziti u mome autu! I,eto, baš nećeš!
                                                                                                                                       

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.