ponedjeljak, 9. travnja 2018.

Milena Luneska | Zapisana sudbina




I kako poslije tebe
žedne za sreću preko pustinje da ih odvedem do izvora,
kad moja usta ne piju ništa drugo, osim tvoje riječi,
a duša ne voli ni kap radosti,
presušile su sa suzama, odavno moje želje i svi snovi...
A ti dolaziš mi u san,
miluješ me u pijesku,
stavljaš mi svoja anđeoska krila,..
Leti - kažeš mi...
slijedi samo Sunce, neka te vodi,
vidjet ćeš, blizu je voda i tvoja oaza.

I kako poslije tebe,
da pozovem i povedem hrabre,
da ih popnem na vrh života,
kad ne želim da otvorim oči...
Ne treba mi pogled bez tebe,
bojim se svjetlosti sreće...
Žao mi je, hrabrost ne živi u meni,
na grudima više ne nosim medalje;
poražena sam, priznajem... Izgubila sam bitku!
A ti dolaziš mi u san,
ljubiš me u tami,
stavljaš mi svoja anđeoska krila...
Leti - kažeš mi,
slijedi samo Mjesec i njegov sjaj,
srce neka ti bude ptica,
i ne plaši se visine,
razumjet ćeš,
kad vidiš što na nebu piše...
Svako ima svoju zvijezdu i zapisanu sudbinu!

__________________________________________

Prijevod s makedonskog: Milena Luneska
Prilagodila za objavu: Sonja Smolec

Nema komentara :

Objavi komentar