Kolumne

petak, 6. travnja 2018.

Lidija Georgijević-Špiler | Natalne karte u nastajanju


Jesam li ti rekao da imaš prekrasno tijelo?
Ne.
Onda ti sad kažem: Imaš prekrasno tijelo.
(Trebala je znati:
onaj koji počinje s riječima
otežalim od značenja
ne zna izreći blagoslovljeno:
Kako si?).
Žuto svjetlo ulične rasvjete razlijevalo se po njegovom
licu
koje je još moglo kontrolirati
grč.
Utiskivala ga je u sebe nježno,
plaho, toplo, voljeno.
Još je prije samo dva sata nesigurno stajala pred
vratima
(pakla?, raja?)
koja je spokojno otvorio
domaćinskom gestom urezanom davno u
svoju natalnu kartu Vodenjaka.
I dok su joj, netom poklonjene,
narančaste indijske narukvice pjevale
na mršavom zapešću
pentatonički,
odletio je grč s njegova lica,
otkinuo se krik iz njegovog nemirnog daha,
odlepršao nespokoj.
Njena je utroba upijala
žedno
bijele slapove oduševljenja i
ljepljivosti.
I znala je, odmah je znala:
učahurilo se nešto u njoj
nespremnoj,
34
nepospremljenoj za neočekivanog gosta.
Plakala je samo suzama
koje su joj punile usta,
dok je on,
igrajući se njenim kovrčama,
govorio o bijeloj haljini koju će joj darovati,
i cvijeću,
i pragu preko kojeg će je prenijeti
u sobu koju je pojeo kompjuter,
“Blagoslov zemlje” i jedan rasklimani krevet.
Pričao je laži,
usnama ljubeći svaki njen kralježak
polako,
on, s tim opterećujuće svetim imenom.
Jednog sivog jutra
učahureno malo
progovorilo je.
Nije bilo mjesta za njega
pod suncem, mjesecom, zvijezdama.
Tek se izrađivao papir za njegovu natalnu kartu,
nije bilo kolijevke izdjeljane od ljubavi
za njega.
Riječima se poderala bijela haljina
riječima i satkana,
i cvijeće nije procvjetalo.
A ona je prešla jedan drugi prag
koji ju je odveo do hladnog stola
i optužujućih lica,
i limene zdjele pune
krvi i
čahura bez natalne karte.
Plakala je samo suzama
koje su joj punile usta.
Utroba joj se sad punila željezom,
krvlju,
mržnjom lažnih moralista
dok joj ni Cigančica nije mogla pogledati u dlan
već ju je samo gladila hrapavom rukom po licu
35
oslikanom krivnjom, samoćom i uzaludnošću.
A onaj, s opterećujuće svetim imenom,
rekao joj je te večeri
da je pronašao članak o “Blagoslovu zemlje”
u Večernjaku iz ‘45.
(Trebala je znati:
onaj koji počinje s riječima
otežalim od značenja
ne zna reći blagoslovljeno:
Kako si?).
Trebala je znati.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.