Kolumne

utorak, 6. ožujka 2018.

Zoran Šolaja | Malograđanski life code


Obuci se tako sitan u najsjanije odelo,
kreni da zaboravljaš odakle si krenuo,
dobrotu zgazi novim cipelama ako je u
tebi malo i bilo, gledaj da veštački osmeh nikada ne
skidaš, čak ni kad spavaš, lepe reči prosipaj lako,
zakuni se u sve još ujutro, nateraj nas da pomislimo da si čovek
koji se gleda u ogledalu, pusti vampira ni ti nemaš odraz,
imaš misao da se tako postaje čovek,
sa novcem gradi svoju ličnost, sve dok na njega
ne počne i tvoj život da šuška, jer ti šuškaš,
i dok je papira toga ti se osećaš vrednim, taman sa
onoliko nula koliko novčanica ima, dodaj još neku, svoju,
jer kad nestane novca, kad ostaneš bez tog plašta zlobe
i taštine koji sija dok si oblepljen novcem, ostaćeš mali
sa nekad plaćenom velikom senkom i nestaćeš
jer će se nova prikaza mesto tebe šepuriti, zato trči
da nam pokažeš ama baš svaki kompleks koji te jeo,
da igračku koju nisi imao nadomeste konjske snage i zvuk motora,
da svi kažemo kako si najlepši ali pazi da imaš dovoljno novca
jer kad nestane, nestaćemo i mi koji štikliramo
svaki tvoj potez. U crkvi se rugaj Bogu iz prvog reda,
sirotinju daruj sa pola kifle drhtavom rukom,
sažaljenje opisuj kao slabost a lopovluk kao vrhunskim
dostignućem. Deca neka liče na tebe i njih si novcem napravio,
pa plati ženi da kaže da si najbolji od svih, plati malo više da i
ona odglumi dobro, zaboravi na sve iz detinjstva, oni znaju ko si,
a ti nam pleši i zaliči na nekog baš onog lošeg junaka
iz bajke koju nisi stigao da pročitaš, i sve nam to slikaj
da uživamo u tvom osmehu koji je baš smešan.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.