Mirna Rajlić | Snažne riječi

Klupe su se tresle, papirnati avioni letjeli, a u razredu su svi vikali. Olovke su klize po podu jer djeca za nisu marila za njih. Učitelji su vani pričali. Činilo se kako da ne čuju buku u razredu. Zvono je zazvonilo glasno i svi su trebali sjesti.

Nitko nije sjeo, osim jedne curice po imenu Milica. Sjedila je mirno i u vrijeme odmora. Ona nema prijatelja jer se ne uklapa u taj svoj razred.

Svi je zovu razredna dobrica i stalno joj se ismijavaju zbog toga što nije nikada prekršila niti jedno pravilo. U školi sjedi sama,iza svih, pa je nitko baš ne vidi. Svaki ispit dobije pet, a kada digne ruku, učitelj ju ne vidi od svih ostalih učenika. Mislite već sigurno da je Milica jako sramežljiva, ali pogrešno mislite. Milica je vrlo druželjubiva, samo što nikada nije prekršila niti jedno pravila, pa je njezin razred smatra nepotrebnom.

Jednog dana došao je novi učitelj i rekao: “Ja sam Damir Merkurić i predajem hrvatski. Bit ću vam učitelj do osmog razreda.“

Prošetao je razredom i onda rekao: “Svi uzmite svoje stvari i stanite ispred ploče, razmještate se.“ Pogledao je svakog učenika i pitao ga gdje je sjedio, a onda je rekao: “Uzme stvari i poredajte se po visini.“ Svi su to napravili, a Milica je stala skroz uz vrata jer je bila najniža. Učitelj ih je poredao tako da niži sjede ispred, a viši iza. Sada si mislite, Milica sjedi ispred učitelja i sve je super, ali nije, ostali učenici je još uvijek ne poštuju. Djevojčica koja je sjedila s Milicom zvala se Elena i ona je jako voljela raditi papirnate avione, radila ih je za cijeli razred. Elena i Milica nisu bile prijateljice, ali su ponekad razgovarale prije sata.

Tako su se počele pomalo družiti i Elena se više nije rugala Milici. Ona je shvatila da je Milica kao i svi ostali i da uopće nije sramežljiva kao što je mislila. Elena je Milicu naučila kako izrađivati papirnate avione, ali ih Milica nije bacala po razredu nego vani, na otvorenom.

Sljedećeg dana, Elena je Milicu pozvala u park, da pričaju i druže se. Milica je tažila Elenu, a nje nije bilo. Čekala je sat vremena da se pojavi, ali ona nije došla. U školi je Elena svima rekla da Milica nema mobitel i da ne zna igrati igrice. Milica se suzdržala od plakanja jer bi je onda zvali još i plačljivica. Sjela je u klupu i čekala da počne sat. Nakon škole, otišla je kući gdje  je dočekala mama. Pitala ju je kako joj je bilo u školi, ali umjesto odgovora Milica je počela plakati. Mami je rekla kako je u razredu stalno izazivaju i ismijavaju jer nema mobitel i jer je niska. Mama joj je rekla da se treba zauzeti za sebe i ne smije dopustiti da joj drugi uđu u glavu.

Drugog dana došla ispred razreda i rekla: „Tišina, ja sam vam htjela nešto reći! Već dugi niz godina, vi ste vrlo nepošteni prema meni jer ja sam s vama od prvog razreda, a vi se tu pravite kao da me nema i ismijavate me zato sam vam htjela reći da svatko u ovom razredu treba imati prijatelja i svakoga treba poštivati kakav je. Nadam se da ste naučili što znači biti ignoriran cijelih šest godina jer ne voli kršiti pravila i samo da znate pravila su tu da se poštuju, a ne krše.“ Svi su je gledali u čudu, ali joj se nitko nje ispričao.

Pet minuta poslije došao je učitelj u razred i rekao da pišu ispit iz hrvatskog. Svi su vikali da ne žele pisati ispit i da je to nepošteno, a učitelj je rekao da će im, ako ne prestanu vikati, podijeliti jedinice. Ispit su svi pisali puni sat. Sljedećeg dana učitelj je rekao da su svi dobili jedinice osim Milice koja je dobila četiri. Milica je uobičajeno puno učila zato što joj je to bila jedina zabava pošto nije imala prijatelje. Nakon škole je otišla pedagoginji i upitala može li dobiti listić s učeničkim pravima za osnovnu i srednju školu. Pedagoginja joj je dala i rekla da sljedeći tjedan najkasnije vrati jer ima drugih učenika koje to zanima. Tamo je pisalo da se djeci najmanje tjedan dana prije ispita treba javiti što i kada pišu ispit. Drugog dana, Milica je otišla ravnateljici i  rekla da njen razred 6.b nije trebao pisati ispit iz hrvatskog jezika jer nije bio najavljen. Tako piše u Pravilniku o pravilima za učenike osnovne i srednje škole. Ravnateljica je pozvala učitelja Merkurića i ostale iz njenog razreda. Pitala je djecu je li im učitelj najavio ispit, a oni su joj rekli da nije. Pitala ih je li pisalo u e – dnevniku? Odgovorili su joj da je pisalo u e - dnevniku. Tada im je rekla da su smjeli pisati taj ispit, onda je Milica nadodala da nisu do kraja završili lekciju. „Onda je to neka druga priča“- rekla je ravnateljica i pitala učitelja je li to sve istina, a učitelj je rekao da je. Ravnateljica mu je zabranila da te ocjene upiše u dnevnik bile loše ili dobre.

Kada su izašli iz ravnateljičinog ureda, svi su zahvalili Milici i ispričali se zbog toga što su je ignorirali i ismijavali je. Tako je Milica postala jedna od voljenijih učenika u svom razredu. Ako ikada se vi zateknete u ovakvom lošem položaju kao Milica, nikada nemojte odustati i nemojte se bojati zauzeti za sebe.

Književne radionice: prof. Vladimir Papić, Pula