utorak, 27. ožujka 2018.

Ispovijed jedne čitateljice


O romanu "Zlatko" Jagode Truhelke

Piše: Mirjana Mrkela

Bježanje od kuće

Ti nisi moja prava mama i najradije bih otišla od tebe. Ovo je rečenica koju nikad nisam izgovorila, ali mi se često prikradala. I bila mi je, što se kaže, na vrh jezika. Za razliku od mene, neki su to zaista učinili: po danu, po mraku, isplanirano ili bez plana — odšetali se, otrčali, odlepršali. Stisne te nešto u prsima, možda i vrištiš, ali nije ti lakše. Iskočiti iz kože se ne može pa preostaje jedino iskakanje iz home, sweet home.

Što se mene tiče, svaki put sam malo promislila. Moja mama je zaista rodila mene, postoje dokazi, papiri, svjedoci. Jest, ponekad je nepravedna, ali ako pobjegnem tu nepravdu neću moći ispraviti. S druge strane, upast ću u nevolje i opasnosti iz kojih se možda nije moguće iščupati. Trebalo bi pronaći neki manje opasan, a više uspješan način. Porazgovarati, potražiti saveznika, telefonirati itd. I pronalazila sam te načine. Ili sam čekala pogodan trenutak za, kako kažu političari, mirno rješenje sukoba. Ili sam, a to nije bilo rijetko, shvaćala da sam bila u zabludi. Kako god, pobjegla nisam nikada.

S likovima u knjigama je drugačije. Oni imaju neke svoje razloge. Početni problemi mogu biti slični mojima. Ipak, znajte da je svaki lik pobjegao samo iz jednog razloga: zbog priče! Jer kako bi se priča nastavila, zapetljala i razvila da nije toga bijega? Sjetimo se nekih koji su bježali — Toma Sawyera, Strica Fjodora, skoglandske princeze, šegrta Hlapića...

Dječak Zlatko

Ne znamo tko mu je dao ime, no ako ste ga povezali s bojom kose, pogodili ste! Imao je baš takve, "zlatolike kose, što su se samovoljno i prpošno kovrčale oko čela". Na početku priče to se ne vidi, jer mu je na glavi povelika kapa. Pada mu do polovice (plavih) očiju, što je za bijeg prikladna pojedinost. Malo tko bi ga "prepoznao, pa se u njoj osjećao siguran i zaštićen kao pod onom čarobnom kapom u priči, koja svoga nosioca čini nevidljivim za svačije oko."

Zlatko je, osim te kape, imao još nešto veliko. Lijepu ušteđevinu, kao i iskustva u putovanju. Zato je mogao krenuti vlakom. Sad je trenutak da vam otkrijem kako se ova priča događa vrlo davno. Točnije, između Prvog i Drugog svjetskog rata. Tada se vlakom putovalo mnogo češće, telefoni su bili rijetki, a mobiteli i računala nisu postojali. Evo kako spisateljica opisuje vlak kojim će se njezin lik voziti: ""dugačak kao orijaška crna gusjenica sa stotinu očiju i stotinu nogu."

Zlatkovo odredište je Sarajevo. Ovaj grad mu nije nepoznat, a ni hrabrosti mu ne manjka. "Ta potpuna sloboda, što mu je kao s neba pala, sve mu je to bilo tako čudesno, kao da čita kakvu priču ili kao da sjedi u kinu".
   
Sve je bio isplanirao, ali i kad ne bi imao samo 11-12 godina, moglo bi mu se dogoditi nešto nepredviđeno. I dogodit će se.

Zlatkova mama

Razlog njegova bijega od kuće su njegove mame. Imao je jednu koju je jako volio, ali je umrla. Otac se oženio drugom. S njom se uopće ne slaže. Ona ga ne razumije i često se ljuti. A on se ne brani. Primjerice, zadrži se dugo na groblju pa joj to ne želi priznati.

"Da, maćeha ga je neprestance karala, da se proskitao, i kuda se on po pola dana sve potuca i sigurno po zlim putima kao prava bitanga i šta će otac kazati, kad se vrati. I u školi popušta, a bio je uvijek najbolji đak. Ali on je šutio, ni jednom se riječju nije branio niti odgovarao, gdje je bio."

Međutim, imao je Zlatko i jednoga prijatelja. Taj mu je prijatelj jednoga dana priopćio nešto što će uvelike utjecati na odluku o bijegu.

Spisateljica će, kad Zlatko već bude u Sarajevu, prekinuti priču o njemu, kako bi nam ispripovjedila povijest njegove majke. Povijest povezanu s ratom i drugim nevoljama. Sjećajući se svega, majka se pita: "Je li to sada prošlost,koja se otkriva i javlja, što je bilo tako dugo mrtvo i zaboravljeno?"

Knjiga

Autorica ovog uzbudljivog romana zove se Jagoda Truhelka. O njoj ste već čuli. Neke njene priče se čitaju kao školska lektira. "Zlatko, roman jednoga dječaka" pomalo je zaboravljen. U papirnatome izdanju pojavio se samo jedan jedini put. Zato ga nećete pronaći u knjižarama, a i u knjižnicama je vrlo rijedak. Ali imam za vas i jednu dobru vijest: ova krasna stara knjiga može se preuzeti preko Interneta! Link je slijedeći:

https://archive.org/details/ZlatkoRomanJednogDjecaka1934JagodaTruhelka

Nema komentara :

Objavi komentar