nedjelja, 11. veljače 2018.

Tino Prusac | Nema utočišta

Izvan mog shvaćanja
hodam ulicama
promatram izraze
kako dolaze
na licima.
Bezizražajni
izgubljeni
u ozbiljnosti
otupljeni.
Bića plutaju
mirnoća je prešla u moru
hladan vjetar
puše kroz dušu
noseći pokoru.
Bez traga osmijeha
ulaze noćna lica
na stražnja vrata noći
poput krijesnica.
I morao sam otići
nisam mogao ostati
kroz prizore života
i mene
hladnoća prati.
Horizonti ciljeva
padaju jedan za drugim
u praznim rukama svjetlo
praznina u dušama ubogim.
I nitko ne može naći mir
živi se apokaliptično
na maskama se tope pahuljice
i nema mjesta za povratak
ni utočišta za promrzlo srce.

Nema komentara :

Objavi komentar