Nikad i Zauvijek
linije su ukočenih slika
isječak trenutka
koji bi da traje
majčino mlijeko još miriše na krv
i svejedno je li nas posteljica iznjedrila ili izbacila
i je li prvi plač krik užasa ili
vapaj za utjehom prošlosti
i samo tako dogodi se život
prestali smo melankoliju liječiti uspomenama
sada skupljamo neobične strahove
rane smrti
pogreške vremenskih prognoza
praznimo se ljutnjom i podsmijehom
dogorjeli za zla vremena
a za dobra ne znamo
napijmo se čovječe
ako danas laž se oblači u istinu
kal se kupa u kaležu nevinosti
nije li i umjetnost
prijevara ljubavi
i bordelska farsa
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.