Kolumne

utorak, 6. veljače 2018.

Blanka Will | Plima


Kad se vratiš u mjesta koja su napustila tvoj život pamtiš ulice. Načine na koji si koračala. Kamo su te vodile. Pokušavaš se sjetiti kamo su ti letjele misli. Kako ti je izgledalo lice. Jesu li ti prsti bili od svile ili od mramora. Otkucaji srca usporeni ili brzi. Kome su pripadale riječi što si ih izgovarala. Na koji si ih način izgovarala. Osluškuješ im trag dok se spuštaju niz ulice. Odvojene oštricom. S ruba sjećanja. Odbijaju se o prozorska stakla. Vise s pročelja. Čuješ im glas. Zovu da ih poneseš. Da ih i staviš u džep. Nešto se mora ponijeti kad se krene. Oblutak s obale. Cvijet među koricama knjige. Karte odigranih predstava. Nešto po čemu ćeš se prepoznati. Zatvaraš vrata. Modrinom neba. I ključem boje zlata.

Razliješ se poput plime iz uglova očiju. Po mjestima radosti. I po onima gdje je nešto jako boljelo

Nema komentara :

Objavi komentar