ponedjeljak, 22. siječnja 2018.

Zdravka Prnić | Rubinsko crvena



Izvukla sam je iz ormara, nakon dugo vremena
Pristaje li mi, još uvijek, mala rubinsko crvena
Haljina. Zrcalo me iz svog kuta, promatra
Znam, znam.Malo sam se zaoblila u struku
No već je pet do sedam. I nemam vremena.
Kad bi se bar jednom najavio! Ja bih se vjerojatno
Posvađala s vješalicama. Izvukla svu odjeću iz ladica
Starog kantunala. Pa birala, birala
Do beskraja. Ovako mi preostaje tek obući
Malu crvenu haljinu. Onu za hitne slučajeve.
Kada se iznenada pojaviš. I ukradeš mi sve ono vrijeme
Iščekivanja. Pripremanja. Sate i sate namakanja
U kadi s esencijalnim uljima ružmarina, ruže i badema.
Kako bi trajno ostali ukotvljeni u koži. Urasli u epidermis.
Pustila sam te, damski, dvadeset minuta. Ne da čekaš.
Tek da popiješ čašu terana i očistiš naočale.
Dvaput. Pogledaš na sat u uglu. Naručiš još jedan dec´
Opore tekućine. Provjeriš poruke na mobitelu.
Zaviriš u dekolte konobarici. Dopustiš joj da se nada.
Ispiješ zadnju kap iz zaobljene, druge čaše.
Ostaviš tringelt konobarici s umjetnim trepavicama.
Otvaram vrata. Dok dijeliš, bez pardona
Svoj usputni osmijeh. Nikad ne razmišljaš o posljedicama.
Hoćeš li piti nešto? Jesti? Ne, nisam gladna.
Moj želudac ne bi mogao sad probavljati. Kontrahira
Bjesomučno.Spuštaš svoj dlan niz moja leđa
Kao u usporenom filmu dodiruješ mi
Jedan po jedan kralježak. Čekam trenutak kada će
Jagodice tvojih prstiju dotaknuti L jedan.
Znam da će se teran rastočiti, zapljuskujući arterije.
Trešnje će pustiti sok,uzburkavajući limfu.
Dotaknut ćeš mi palcem zapešće. I šapnuti
Hoćemo li ići nekamo skinuti tu haljinicu?

Nema komentara :

Objavi komentar