Sven Adam Ewin | Da sam tvoj donji veš

O, kako bih rado, tamo gdje je dublje.
O, kako bih rado, gdje se ne bi smjelo.
Obuci me, draga, kao donje rublje,
Pa da ti se tijesno pripijem uz tijelo.

O, kako bi samo bilo urnebesno,
Da zamijenim načas tvoje rublje donje.
Pa uz kožu da ti pripijem se tijesno
I da budem tvoje prosto bezakonje.

Hodala bi gradom, napola u grijehu,
Kojega bi krila laka haljinica.
Nitko ne bi znao razlog tvome smijehu,
Niti slatki uzrok grču tvoga lica.

Nego bi te mnogi gledali u čudu,
Ne znajući da smo… ti i ja u bludu.