Kolumne

četvrtak, 11. siječnja 2018.

Marijana Kralj | Ta noć

Obući ću sutra svoju najljepšu haljinu
Noć kazališta je u gradu
Događaj mjeseca
Čak i više od toga
Sjediti u redu i gledati
Kako netko drugi glumi tebe
I nije baš neki događaj
Ipak,
Obući ću sutra svoju najljepšu haljinu
I podići kosu visoko gore
Vrat će mi zasvijetliti u mraku kazališta
Tebe neće biti
Stolice će biti popunjene
Red gore red dolje
Kao ptice na granama ćemo sjediti
I gledati pjevanje za dvoje
Moje ruke će loviti u prazno
Moje oči će pjevati srcem
Tebe neće biti pokraj
Jer sve si predstave odgledao
Sebe u njima davno pronašao
Kotač vremena unatrag vratio
Kako bi nam kupio ulaznicu
Za zlatni pir života
U kojem bez lažne skromnosti velim
Stanuje čista ljepota
A mi je lovimo u balonima sreće
A mi joj šijemo rukave dulje i veće
A mi joj lijepimo srce do srca
I slažemo joj zube
Koji će nas izgristi
Samoćom i bijedom
Od ponosa iskovanom
U kamen temeljac na trgu postavljenom
Za novi kip u gradu
Ispod kojega će pisati
„Naj glumcima u noći kazališta
Za ljubav u gradu su pali“
Kao statisti su izginuli
Dok ja svlačim najljepšu haljinu svoju
Poslije noći kazališta u gradu
Više neće biti
ni nas.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.