četvrtak, 25. siječnja 2018.

Lorena Kujek | Duhovna katalepsija


Otkako ponukana trenutnim afektom premjestih objekt opsesije u vakuum prežaljenih neprežaljenosti,
zatekoh vlastiti odraz u mutnoj lokvi razbijena zrcala.

Pratiše me raznolike oscilacije predsvijesti,
varirajući od sesilne nekrofobije
do bestežinskog stanja opuštanja izmrcvarenih zglobova.

Umirih drhtave udove,
šaputajući im odu pogibelji.

Kaos što se nastanio
ispod horizonta suludih htijenja,
diktirao je dovitljivom peru nitastih oštrica.

Zatim je nahrupila lavina retorika,
isprepletena korištenjem metafizičkih izraza književnog duela.

U potrazi za lažnim blještavilom,
odlučih prihvatiti prirođenu tminu.

Uputih se prema raskrižju obližnjeg gotičkog groblja,
naumivši ispratiti dušu što nekoć bješe moja.

No, susretoh tek jalove smreke,
dehidrirane od dugogodišnjih suša tla.

Odloživši novonastale spise
utaborene žustrinom pokajničkih tendencija,
razbistrih zamućeni vidik ka nepreglednom obzorju Inferna.

U nadi iskupljenja,
prastaru mi halju dodirivaše pali anđeli ljudskih obličja,
grozomorno prozirne ektoplazme razbaštinjenih imperatora svjetovnih slavljeništava.

Dok me pokušavahu uvući u obruč neoprostivih grijeha,
osupnu me kancerogeni vonj raspadnutih prekršitelja zapovijedi čistoće tijela.

Njihova se demonizirano- ukalupljena slava,
rasprsnu poput barokno uređenog ružičnjaka starozavjetnog dvorca,
na kojeg je bačena tempirana bomba prepuna krvavih bogohulništava,
neiskrenih zaklinjanja i zloslutnih prokletstava.

Oni iziskuju nevinu ruku svetačkih izbavljenja,
ali ih vlastite opačine dovijeka baciše u zahrđanošću nagrižene okove,
gdje škrgut zuba odzvanja jekom nespašenih vjernika.

Ogromna je cijena plaćena
darivanjem neokaljanog stupnja duhovništva-
zarad uvelike približavajuće
i sasvim pravedne presude paklenih užasa.

Nema komentara :

Objavi komentar