utorak, 9. siječnja 2018.

Igor Petrić | Beškobi (onako bez veze)


Zamisli
zastrašujući prizor uništenja probavnih organa
pokvarenim mesom i koncentriranim umakom iz vrećice
s dodatkom nitratne soli, bojila
i nedefiniranog pojačivača okusa.
Mjesto radnje: ured visoko pozicioniranog političara
koji će svojom izjavom o uzročno-posljedičnoj vezi
mesa i koncentriranog umaka iz vrećice
iznenaditi vojsku beskorisno školovanih birokrata.
Oni pak ništa neće razumjeti, osim činjenice da će se
upravo zbog mesa i koncentriranog umaka iz vrećice
otvoriti nova radna mjesta. Ushićenje!
Dojava rođacima i podobnim prijateljima.
Neka, neka!
Malo strpljenja i sve će doći na svoje.
Razgovor s kandidatima odradit će komisija,
čiji rad nije podložan kritici i dodatnim pitanjima.
Sve po redu, sve po zakonu
i unaprijed smišljenim odgovorima.
Mišljenja drugih moguće je saslušati, po mogućnosti i zapisati,
ali nikako uzeti za ozbiljno, uzeti u obzir, jer dobro je poznato
tko je tko i kako se odlučuje.
Sve su to samo prazne riječi, rekli bi naivci: promjene
o nepromjenjivoj promjeni stanja u kojem smo se,
eto slučajno našli jer nismo znali, 
nismo željeli i smjeli bolje. Zato će sada biti drugačije,
sad znamo i želimo. Smiješno. Što sad, kad ni novi posao,
nove obveze i ona dobra stara obećanja ništa neće promijeniti.
Ipak! Ljudi smo! Unatoč svemu na kraju se uvijek prilagodimo
nestrpljivo čekajući novo vrijeme za pauzu, nakon koje će,
po dobrom starom običaju,
debele guzice nabreklih obraza
navaliti na mesne okruglice
u onom poznatom koncentriranom umaku iz vrećice.
Zamisli te Beškobije kako se prevrću,
kako bljuju svoje iznutrice,
po crvenom tepihu u uredu visoko pozicioniranog političara,
čija karijera nije zanimljiva i nikoga ne zanima.
Zamisli…

Nema komentara :

Objavi komentar