Nedostaje mi da se zagledam u tebe,
onako duboko, do dna tvoje i moje duše.
Čeznem to pretapanje svijetlih nam zjena,
misli, života samih.
Tvog tajanstvenog i nemirnog,
snažnog i moćnog,
ponekad utihlog i nepomičnog,
mog užurbanog i staloženog,
svjesnog, usmjerenog ka cilju,
često sanjarski nestašnog i neukrotivog.
Da se gledamo dugo i bez srama,
pa se tako razotkriveni, do kraja ogoljeni,
raširenih ruku, razastrtih rebara,
prostirući jedno pred drugo svoju ranjivost,
s povjerenjem, bez zadrški i granica,
predamo jedno drugome.
Voljeno, žuđeno,
modro more moje.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.