Razvuci tkaninu marame
nek' leprša lagano na vjetrovima.
Ona prozirna, mirisna i čista
govori o ljubavi dvaju svjetova,
prvom poljupcu, prvim dodirima.
Čujem cvrkut ptica čije jato odlazi
(daleki horizonti mirišu na tvoj vrat),
i šume javora što isipaju med
iz krošnji već požutjelog lišća
ispisuju priču neznatnim slovima.
Ovo sam Ja -
taj cvrkut i šume javora,
marama što vijori na vjetru
i spektar boja izliveni na vratu.
Vjetar miluje lice, ali
njega nema.
Izgubilo se negdje u tuđini.
I zato,
skupi tu končastu maramu
proporcije tijela rasule su se po prašini.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.