Kolumne

nedjelja, 24. prosinca 2017.

Denis Kožljan | I mali Učkarić je želio ići u školu


Denis Kožljan: akril na platnu. Selo ispod Učke
Tog jutra kad je mali seoski dječak došao u grad prodavati ugljen, sve se urotilo protiv njega. Zima, studen i pokoja pahulja snijega koja je lepršala zrakom.

Mali Učkarić oličenje je siromašnog dječaka koji je prije mnogo godina živio ispod planine Učke. Tada je vladala bijeda i veliko siromaštvo. Znam to jer mi je otac često pričao kako je i on, poput Učkarića pješačio do škole. Bilo je i onda ljudi koji su živjeli u gradu, bili su dobrostojeći i mogli su školovati svoju djecu. No, mali Učkarić nije bio te sreće.Jer do njegove skromne kuće u zabitom selu nisu vodile ceste već kozje staze.

A, dječak iz ove priče zaista je teško živio za razliku od nekih svojih vršnjaka koji su bili toplo obučeni i školovani te kao takvi nisu mogli shvatiti malog prodavača ugljena.

Učkarić se morao buditi jako rano, upregnuti mršave konje ne bi li on i njegov djed prodali koju vreću ugljena i zaradili barem za kruh. I novac koji su zaradili bio je tako mali da nije bio dostupan za dječakovo školovanje, No, unatoč skromnom životu, Učkarić je bio vrlo pametno i bistro dijete. Dok je tako dolazio u grad, u poderanim hlačama i opancima, cvokoćući zubima od ciče zime, susreo bi gradsku djecu koja nisu znala od obijesti što će sa sobom, pa su se rugala i zadirkivala malog Učkarića te mu nisu htjela dati knjigu da pogleda. I tada bi mali siromašni dječačić zaplakao od jada i tuge ali uzalud jer za njegovo siromaštvo i težak život, nitko nije našao razumijevanja.

Nema komentara :

Objavi komentar