Clara C. | Gledaj me majmune, ja sam pisac

Zahvalan sam što sam pisac. Ide mi lijepo, ide mi dobro. Sočnih, okruglih četrdeset godina, a knjiga vani. Uspješniji sam od svih starijih kolega koji cijeli život glume da su profesionalni pisci. Haha.  Prijevod na engleski ide za nekih dva mjeseca. O pravima za film tek se pregovara, a novine već pišu o potencijalnim glumcima.
 
Zovu me hrvatskom E.L. James. Pišu, „Pohrlite u knjižare po balkansku verziju Pedeset nijansi sive. Knjiga koja je uzdrmala Hrvatsku, 'Sjena uzdaha', samo sto pedeset kuna.„

Zahvalan sam što sam pisac. Rekao sam ženi da neću više nositi kroksice po kući. Sada sam zvijezda, a kroksice nose samo seljačine. 

Zahvalan sam što sam pisac. Moji se donedavni kolege bude u šest na posao. Ne izađe ni sunce, a već  su vani i pale svoje stare aute da bi rintali sljedećih deset sati za minimalac. Ja se probudim u devet, a i to je rano. Nabacim kućni ogrtač, odvučem se do kuhinje, zahvalim bogu na podnom grijanju i natočim si viski. Sjednem na kauč i gledam kroz prozor. „Što je ovo jako“, namrštim se.

  

Nekad mi bude dosadno pa gledam onu malu na Instagramu i vježbam. Tri mjeseca, a već sam nabio masu. Odšetam se do ogledala i stisnem ruku. Gledam nekoliko sekundi, a onda si poljubim biceps i pomislim, „Ovako to radi kralj erotskih romana.“

Zahvalan sam što sam pisac…

Kaže mi žena dok si navlači spavaćicu, „Znaš, mogao bi ti usisati i skuhati nekada. Cijeli si dan doma i ne radiš ništa, a ja se vratim s posla i sve me dočeka. Ne mogu tako svaki dan, uopće nemam vremena za sebe.“

Pogledam je ne vjerujući tome što čujem. „Nezahvalnice jedna! Nije ti dosta sva pažnja koju dobivaš zbog mene? A to što privređujem? Napisao sam bestseler, ženo!“ Ona se nasmije i kaže da sam glup, da sam zaradio petnaest tisuća kuna i što sad, toliko je zaradio i Milanović, a nije se ni pojavio na poslu. Uostalom, govori dalje, ja sam tri mjeseca pisao roman, a on je toliko zaradio u jedan. Na to lupim nogom o krevet. Kažem joj, „sljedeći ćeš put ovo biti ti.“ Ona se počne smijati. Počnem se i ja, pa je poljubim u čelo.

Sljedeće se jutro budim u deset. Nalijem mlijeko u tanjur i naspem žitarice. Mala s Instagrama je rekla da je to najzdraviji doručak. Sjednem za stol i gledam ispred sebe. Pošaljam ženi poruku, „Jel' ti misliš da je Milanović zgodniji od mene?“

Zahvalan sam što sam pisac… Književni kritičari me mrze. Kažu, jedina stvar koja me spriječava od nošenja titule najgoreg pisca godine je ta što je Ava Karabatić izdala knjigu. Ipak, nisam ni očekivao da će ti nesposobni kretenoidikoji su zadnji put spolno općili kad je Tuđman bio živ, shvatiti knjigu kao što je „Sjena uzdaha“.

Zahvalan sam što sam pisac…Prijepodne odgovaram na mejlove obožavatelja. Srednjoškolke me pitaju hoću li se naći s njima i šalju mi svoje slike u donjem rublju. Muškarci mi pišu kako sam im spasio brak i traže kućnu adresu kako bi mi poslali domaću rakiju i čvarke.

U emisiji u kojoj gostujem, zgodna voditeljica me najavljuje kao markantnog književnika srednje generacije zbog kojeg su žene i muškarci podjednako sišli s uma. U svojoj knjizi „Sjena uzdaha“ talentirani pisac otkriva vještu poetiku izraza i poput pravog književnog virtuoza tvori rečenice koje se pamte cijelog života. Odgovaram na niz pitanja. Kažem da inspiraciju crpim iz okoline. Jadam se kako se ne mogu više nositi s obožavateljima koji me zaustavljaju na ulici. Kažem da razumijem njihov interes, ali apeliram da poštuju moju privatnost i ne unose se u moj osobni prostor.

Zahvalan sam što sam pisac… Probudio sam se u podne. Morao sam otići u trgovinu po par sitnica. Skupina klinaca smijala se i upirala prstom dok sam prolazio. U trgovini sam prebirao  po policama tražeći stvari s popisa za kupnju koji mi je sinoć napisala žena. U redu na blagajni sretnem svog bivšeg šefa. Gledam njegovu ispijenu facu, a on kimne glavom u znak pozdrava. Kažem samo, „Bok, Gorane!,“,  a u sebi razmišljam o silnom vremenu provedenom u toj jadnoj firmi. U sebi se cerim poput luđaka, mislim si, gledaj tko se zadnji smije. Zamišljam kako pružam dva srednja prsta ispred njegovih očiju i pomičem ih gore-dolje.

          Gledaj me, majmune, ja sam pisac!