Kolumne

petak, 1. prosinca 2017.

Božica Jelušić | Razvoj ubrzanja


Foto: Ivan Nivan
MANDELJŠTAM, čiju poeziju od vatrenih i zračnih čestica držimo uvijek blizu ruke, na jednom mjestu navodi: "JA POSTUPNO ĆU RAZVIT UBRZANJE". Zaista, postupnost razvoja pjesničkog glasa važna je koliko i sam talenat.Primarni unos energije, prva knjiga, obilježi autora i postaje mjerilom njegova rasta.Ponesen uspjehom, pjesnik lako odsklizne u hiperprodukciju, u reciklažu, počinje reproducirati samoga sebe i odlazi u "matricu i horizontalno širenje", kako veli Tenžera.

Dakle, količina pjesama pjesama raste, dok vertikalnost izostaje.Nije svrha poetske prakse napisati MNOGO pjesama, već iznjedriti najbolje što naš duh u tom času posjeduje.Mnogo je jalovine i uzaludnih pokušaja, čak i kod vrlo darovitih. Ubrzanje se vidi kroz lakšu, munjevitiju "trijažu " riječi, kroz savladavanje tehnike, ritma, biljeg stila u autorskom rukopisu. A stil je, kako netko reče, poput kose: što ga više raščešljavaš, to bolje sjaji. Stoga ne nasjedamo na prelake rime, oprezni smo prema "danajskim darovima": kad nam rješenja i domišljaji dođu prebrzo, strpljivo analiziramo odakle su doplutali.Imajmo na umu sliku ribiča: trgne li udicu prebrzo, izgubit će već zakvačeni ulov. Isto je tako i s pjesmama.

U pisanju krećemo prikladnom brzinom i tempom, poštujući načelo koherencije: da forma odgovara sadržaju a riječi mislima i osjećajima.Tako pjesmu od naslova do zadnjega sloga imamo pod nadzorom. Ne bježimo od teških zadataka, služimo se stilskim alatima i sredstvima, te postupno razvijajući ubrzanje, stižemo na svoj cilj: prema dobroj pjesmi, koja je novostvorena vrijednost u svijetu kulture i kreativnosti.

U toploj noći sojeć spimo
Pod toplom kapom od jaganjca.
Dok izvor huči sa čvrstinom
Govora, grmuše i lanca,
Tu piše strah, tu piše skliz
Olovkom pisaljčice mliječne,
Tu sazrijeva i rukopis
Svih učenika vode tečne.

Mandeljštam, Križuljna oda
B. J.

Nema komentara :

Objavi komentar