subota, 9. prosinca 2017.

Boris Topličanec | U utrobi željene samoće



xxx

U utrobi željene samoće,
krećem se i molim.
Usnuli život pokrećem,
ne dam strahu da me vodi.

Zavrtim suton,
o slomljeno koplje se oslonim,
nadu živim.
Najtamniju zvijezdu
okom taknem,
vjetar željom zarobim.

Iz pećine noći,
utjeha preplašeno viri.
U prostranstvu pokret tih,
mir vlada u meni.

Ustajalu koprenu
dotrajale magle grlim,
strah se u svjetlu gubi.
Na koži bridi
zapis novi.
U vjerovanju
živim tamu boli
i šaljem k vragu
Demone noći.

Nema komentara :

Objavi komentar