Kolumne

nedjelja, 19. studenoga 2017.

Zdravka Prnić | Opsjene morskog vuka



Hodala je bosa na vrhovima prstiju
i zakleo bih se da sam otiske tih stopala
već vidio negdje
Mjesec se šuljao u punom krugu
još uvijek bljedunjav
čekajući tminu
Vretenastu čipku satkanu od bisera
morske su vile prele
i upletale u duge vlasi
S obzora dopirala je pjesma mornara
šum valova dok udaraju o oštre hridi 
i krikovi galeba
Činilo se kao opsjena
Odškrinuo sam kapke
tražeći tragove u pijesku
dok je užarena kugla tonula
rasipajući rumenilo rubina
Utišao sam bubnjanje srca
i čekao bonacu u žilama
znao sam kako ću tako utišanih čula
čuti  sve tajne iz morskih dubina
kad posljednja zraka usne
u kapima morske pjene.

Nema komentara :

Objavi komentar