Sven Adam Ewin | Na groblju

konačno stižem na grob
vjetar me posve propuhao
dođe mi da kažem
blago mrtvima
kod njih je uvijek jednako toplo

ovaj grob nad kojim stojim
kuća je mojim najmilijima
ona će jednog dana biti i moja kuća
topla kuća koja me čeka s neumitnom upornošću

vraga
meni se u nju ne silazi
ali to ne smijem glasno reći čut će me
a tko zna je li uvredljiva i neće li mi skratiti boravak gore
pa nemam izbora nego glasno citirati simonova
„čekaj me i ja ću doći“

znam
to će nju odobrovoljiti
ali kad zamaknem dodat ću
njegov čuveni drugi stih koji mi je puno draži

„samo me čekaj dugo“