Kolumne

utorak, 21. studenoga 2017.

Pramcem u sumrak XXX.


NAS DVIJE, DVA KERA I JEDAN ĐUKA

Piše: Jelena Miškić

Sivo nebo, sivi grad, sivi dom. Otkad nam je majka iz zdravstvenih razloga odsutna, pomalo smo se raspustili. Trudimo se, naravno po majčinom popisu koji je iz preventivnih razloga urednim rukopisom sastavila i ostavila s preciznim i jasnim uputama. A dio njega glasi nekako ovako, jer fali nam zadnji dio, jedan od pasa je bacio griz. Ne znamo koji.

Dakle, popis:

Održavati unutarnji i vanjski jurasik park kojekakvog cvijeća, a nisu začini i ne može se jesti pa nam izmiče smisao, mijenjati posteljinu barem jednom tjedno, ribati kupaonicu s naglaskom na ogledala, čistiti hodnike, ne packat prozore, uredno prati suđe, brisati i slagati po redoslijedu radni dani, nedjelja, sveci i blagdani, koristiti ručnike istim redom, stolnjake samo s vrha kako su posloženi korisiti, kuhinjske krpe peglati, ne puštati pse dalje od predsoblja, nikako ih ne puštati na kat kuće, odvajati bijeli veš od šarenog, mesti dvorište od jesenjeg lišća, redovito se hraniti, zdravo se hraniti, hraniti pse, tu i tamo oprati im šape.

Aha..

Ma snalazimo se bez majke najbolje što znamo, ali nekako nikako po špagi, tj. popisu. Kada je javila da je avionsku kartu zamijenila za četrvtak, ovaj četvrtak!!!, u redovima Miškića nastalo je opsadno stanje. Pripravnost na najvišoj razini i crveni alarm. Imamo ravno 48 h da sve dovedemo u stanje kakvo je bilo onaj dan kada smo majku vozili na vlak u Vinkovce i ispraćali ju ganuto, te joj poželjeli sve najbolje na njezinom dugom putovanju. 


Osim što nismo utvrdili zašto nam jedan tv uopće ne radi, vjerujem kako sve možemo riješiti.

Dobra organizacija zlata vrijedi. Nas dvije, dva kera i jedan Đuka.


(za ovu fotku danas kada sam došla kući s posla nisam bila sigurna jesu li psi opet partijali u radionici ili Đuka nešto mađija. Uglavnom Đuka je)

Nema komentara :

Objavi komentar