Kolumne

četvrtak, 16. studenoga 2017.

Igor Petrić | Samo šalim se - S.I.N.D. (strah ili nešto drugo)



Ostani još malo.
Nemaš se razloga bojati.
Ako nešto i čuješ, nema veze, možda je vjetar
ili neka zalutala životinja koja traži utočište
među toplim i suhim tavanskim gredama.
Ne mari, većina životinja boji se ljudi i svjetla.
A ljudi ko' ljudi uvijek pale svjetla
bez obzira na enormno visoke račune za potrošnju
električne energije koji iz mjeseca u mjesec
osiromašuju njihove kućne proračune.
Nažalost malo je dobrih matematičara
i ti se proračuni uglavnom vrte u minusu, a vani je toplo
iako je već studeni.
Ironija ili nešto drugo, nema veze,
nekako živi se, od danas do danas,
od sutra do sutra.
Kad već spomenuh električnu energiju
povremeno i ona zna zvučati iritantno,
kao da cvili il' zavija dok prolazi kroz vodove poput kakve nakaze
iz loše režiranog drugorazrednog filmu strave i užasa,
koji traje i traje, a to je jedino čega se užasavam, čega se bojim.
Listajući programe
ništa ne nalazim, ničega nema, samo reprize
repriziranih filmova, dosadnih serija, polu gledljivih dokumentaraca
i tako iz dana u dan, već tjednima
do poneke premijere, koju uglavnom preskačem,
zauzet razno-raznim aktivnostima.
Dosta o tome.
Opusti se, diši duboko,
sklopi oči možda te netko promatra,
iz mračnog kuta proždire očima.
Izdrži, ostani još malo nema nikoga,
sve ovo je jedna velika izmišljotina.
Ako, kojim slučajem iz mraka pitaju za tebe,
pravi se da ne čuješ i sve će biti u redu.
Zavuci se ispod popluna, deke il' bilo kojeg drugog pokrivala
čekaj jutro, nakon mraka u zoru svitanje.
Ono će svakako doći, bio ti živ il' mrtav.
Šalim se, ali ako stvarno umreš onako slučajno bez zraka
ili od pregrijavanja, ruke pomahnitalog maskiranog ubojice,
uboda otrovnog insekta, za što su šanse vrlo male, ali postoje,
probudit ćeš se na nekom drugom mjestu,
oslobođen tijela, poput duha slobodan od svega.
Opet dobro, netko bi rekao najbolje
jer ovaj svijet pretvara se u klaonicu,
košnicu pred rojenje iz koje malobrojni izaći će živi i normalni.
Ako ti se stvarno žuri,
razumijem i ne moraš mi ništa drugo reći.
Zbogom. Vidimo se, na nekom drugom,
nadam se boljem mjestu.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.