Kolumne

ponedjeljak, 2. listopada 2017.

Tomislav Domović | Svrha



Ja nisam mahagonij, ni tisovina nisam
Ja obična sam brdska bukva
Ljubavi, ja neću biti dobar ormar, ni stol na čvrstim nogama neću biti
Ni lakiran kvrge neću moći skriti
Mene nećeš moći pokazivati rodbini i začuđenim patuljcima
Nećeš me moći otvarati i zatvarati, vješati o mene garderobu za svečane prilike
Na meni servirati porculan i kristalno staklo
Sjetu prstima utiskivati u savršenu glatkoću
Ne, na otesanoj brdskoj bukvi nećeš moći predstavu izvoditi
Ona samo tu je
Kad noć te zazebe, kad usna i tabani hladnoću popiju
Ona je tu
Kao mala cjepanica
Koju možeš nabaciti i na hladni pepeo
A ona će se zažariti, tebe oživjeti

Nema komentara :

Objavi komentar