Kolumne

srijeda, 18. listopada 2017.

Miroslav Pelikan | Izbor


Doista, sve je na čovjeku, sam može odabrati, odlučiti i krenuti na svoju stranu, recimo prema Caracasu, otploviti dugom, jednoličnom plovidbom i sustići svoj grad
Izbor je neometan, posve slobodan, no gotovo se nikada ne stiže na pravo odredište, zavaraju nas detalji scenografije vrta i ostajemo zauvijek, tek nam duša katkada odluta i onda se nerijetko vrati razočarana, zašto se nismo otisnuli?
Je li dovoljno objesiti fotografiju grada na bjelinu zida i bar se malo zadovoljiti?
Ne znam, ne vjerujem, duh grada živi daleko kao i grad, fotografija je tek iluzija
Iluzija, kako smo mogli biti negdje daleko i živjeti drugi, čini nam se i svrhovitiji  život ne misleći na prošlost i onaj život ispod grana na zlatnom pijesku
Prije petnaest godina imao sam kartu za Caracas a sada me sustavno guši pijesak, ljuteći se, ne misli na te gluposti, odabrao si, ja sam tvoj izbor, pijesak koji ti navire kroz usta, ja sam tvoj izbor

Nema komentara :

Objavi komentar