Kolumne

nedjelja, 1. listopada 2017.

Mario Kovačević | Buđenje


bio sam divlja vatrena stihija
sad kao svijeća dogorijevam
iščupan davno iz korijena
sa preoranih groblja gnjeva

bio sam poput gorske bujice
sad sam pjena rasutih valova
usidren čežnjom među litice uma
na rubu utihnule jeke snova

kad se iz nemirne rijeke vremena
pretočim u ocean trenutka
sve kapi u vrtlogu znat će
da smo potekli iz istog vrutka

osuđen da krećem ispočetka
izdan od razuma i čuđenja
gradim svoje zidove od magle
do nekog novog buđenja

Nema komentara :

Objavi komentar