Kolumne

ponedjeljak, 9. listopada 2017.

Klaudija Tokić | Samo mi reci



reci mi
da mrziš  stvarnost
opasanu tuđim zidinama
otpornim na tvoja htijenja
reci da će ove kiše jednom prestati
zbog nas, samo zbog nas
i da si me oprostio sebi
u nedodiru

________________________
kvragu i granice koje nismo prešli
koračamo k tomu da vrištimo bez glasa
______________________________
reci mi
jesmo li samo obrisi
nekog nevidljivog svijeta
ili samo smo pijuni na šahovskoj ploči
kurve sudbine
utamničeni na crnim poljima
smrtne osude

zašto su naša jutra tuđa
i kuda idu ove godine
naborane od nemoći
od posrtanja izudarane
sanjamo li isti san
ili netko sanja umjesto nas
otimljući  posljednju nadu
baš tako jednostavno

reci mi, reci mi
ispušta li nebo crnu boju
samo onda kada gavranu pokisnu krila
ili u ognju ne prestajemo rasti
sve dok ne sagorimo šutnjom
samo nama znanom
___________________________
ni jednu mi suzu ne daj
samo reci mi
je li vrijedilo umiranja?

Nema komentara :

Objavi komentar