Kolumne

ponedjeljak, 30. listopada 2017.

Ivica Ušljebrka | Uhvatiti vjetar


tad nisam poznavao migrenu
skrivala se nepoznata i neotkrivena u šumi drugih riječi
visoko iznad moga dohvata
i godinama s police vrebala na me mučki i bez glasa
iz gusto tiskane knjige zelenih korica
a strankinja pneumonia kosila je neku tamo staru
nemoćnu i nepoznatu čeljad

volio sam vjetar
onaj snažni, gusti i topao vjetar vlažan od pučine
od kojega more potamni i postane teško
prevrće brodice i razbija rive
širio sam ruke kao krila
hvatao ga šakama i trpao u džepove u njedra
i punio jaknu nadutu k'o jedra
i vikao u nj  dok glas mi ne bi vjetrom postao
dok ne bi me prožeo svega
i bio sam vjetar
i leto s njime
i pod našom snagom svijale se krošnje crnika na rivi
i valjalo se more i škripjeli oluci
i cviljele cime
          - Jesi munjen? !-
     -Doma  'ajde! propuntat će te južina!-
roditeljskom silom k zemlji vukao  me glas
ukrao bih još koju minutu i sletio potom, tužan
pa bih  pune jakne vjetra kročio na kućni prag

danas, pronašle me one riječi nepoznate
spustile se nadohvat mi ruku
izmiljele k'o guje iz one teške knjige i nastanile se u me

nekad smo se voljeli vjetar i ja strastveno i snažno

ali danas snage nemam za njegovu silinu

Nema komentara :

Objavi komentar