skrivala se nepoznata i neotkrivena u šumi drugih riječi
visoko iznad moga dohvata
i godinama s police vrebala na me mučki i bez glasa
iz gusto tiskane knjige zelenih korica
a strankinja pneumonia kosila je neku tamo staru
nemoćnu i nepoznatu čeljad
volio sam vjetar
onaj snažni, gusti i topao vjetar vlažan od pučine
od kojega more potamni i postane teško
prevrće brodice i razbija rive
širio sam ruke kao krila
hvatao ga šakama i trpao u džepove u njedra
i punio jaknu nadutu k'o jedra
i vikao u nj dok glas mi ne bi vjetrom postao
dok ne bi me prožeo svega
i bio sam vjetar
i leto s njime
i pod našom snagom svijale se krošnje crnika na rivi
i valjalo se more i škripjeli oluci
i cviljele cime
- Jesi munjen? !-
-Doma 'ajde! propuntat će te južina!-
roditeljskom silom k zemlji vukao me glas
ukrao bih još koju minutu i sletio potom, tužan
pa bih pune jakne vjetra kročio na kućni prag
danas, pronašle me one riječi nepoznate
spustile se nadohvat mi ruku
izmiljele k'o guje iz one teške knjige i nastanile se u me
nekad smo se voljeli vjetar i ja strastveno i snažno
ali danas snage nemam za njegovu silinu
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.