Kugla od rastopljenog zlata toneu hladnoću plave maglovite šume
a nebo je meko poput netom raščešljane vune
i čujem li to muziku sa oblačne strune?
Vidim svijetlu zjenu prve noćne ptice
ćutim kako osmijeh nabire mi lice,
da bar tijelo umorno poletjeti može
među grane plave gdje se snovi množe.
Sjenovita šuma lepet krila čeka
moje teško tijelo tek postelja meka.
Na okna će moja teški zastor pasti
i treptaje zvijezda svu noć meni krasti.
Bože,
daj da makar sanjam kako šumom letim
u turobno jutro tog sna da se sjetim
da mi danje magle što rasiplju tugu
ne zaklone snenu, bajnovitu dugu.
(1992.) Pjesma iz zbirke "Iza šutnje"
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.