Foto: Ivan Nivan |
Bježi od mene, ne časeći časa,
Nađi si puta kroz kaljavo polje.
Pusti da pjevam iz svog tihoglasa,
Tu u zavjetrini, gdje je meni bolje.
Crni se kolje, pobodena koplja,
Umorna se loza do zemlje previne.
Na jednoj nozi stojim kao droplja:
Veleposjed mira, blaženstvo tišine.
Nije meni više do otmjenih slavlja,
Do laskavih riječi, zavodljive rime.
U korovnjak idem po mrvicu zdravlja,
Čuvat će me bršljan od očnjaka zime,
U posljednjoj bobi naći ću si slasti,
Dok vlak guta zadnje hitre kilometre.
Neće moje rublje u prašinu pasti,
Prije nego što se sve misli provjetre
Samo ti od mene bježi, strujo mračna,
Gdje čađave glave suncokreta klonu.
Kada dođe starost, pruga uskotračna,
Da ne bude mene ni u kom vagonu...
4. listopada 2017.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.