Kolumne

nedjelja, 3. rujna 2017.

Vedran Strmečki | Buđenje



Buđenje jutra,
pomalo usnulo,
pratilo je zidove u drijemežu.
Krevet ispušta vrisak
pod težinom disanja.
Tijek vremena bez značaja.
Bahato se smijem sudbini,
zabavljajući se u mislima.
Mračnim asocijacijama
klizim niz rubove jastuka.
Snijeg zatrpava
tragove koji zaostaju
nanoseći teške udarce sjenama.
Promrzlim rukama
brišem sjećanja sa lica.
Otvaram prozor.
Udišem studen.
Zadah zime u početku.
Rano pokrećem očaj.
Isprepletene mreže slika, ožiljcima dovršavam,
čuvajući kraj dana u noć da iscijedim.
Tugujući za promjenama,
snove zaboravljam.
Samoću sebi poklanjam.

Nema komentara :

Objavi komentar