Kolumne

četvrtak, 21. rujna 2017.

Tomislav Domović | Gospodar voda



Pregazi me ko plitki potok, razgovjetno rekoše njene butine
Izuo sam pjesme, da boso postolje budem
Željolovka i krunište
Podij za skok u sumrak

Obećao sam joj, pregazit ću te kao potok, zakoračiti u tvoje suzne dane
Objahati nadolazeće snove
Sprešati jeseni, kristalizirati proljeće
Isprazniti pepeljare u srcima, sunce ti zašiti u utrobu
Kad već izvana na tebi planeti sjaje da i iznutra nebo blista

Obećao sam joj, vrijeme prije nas visoka divljač pase,
Njene butine dva su laveža, dobrodišlica dvorišnih čuvara
Gospodaru koji u naramku noć nosi krivudavim stazama

S rukama punim tišine pomilovat ću lavež
Utiha će razvezati naramak, noć će kidisati na žilje i ustavljen dah
Ja zagazit ću u dva potoka
Prekoračiti huk, zaustaviti tok
I kao vrhovni gospodar voda
Svoju rijeku u deltu razliti

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.