Kolumne

nedjelja, 27. kolovoza 2017.

Mirjana Radman | Zatočenica hajduka Andrije Šimića


Fotografija: Mirko Bojić, i Golubice Design
Oj sokole, ti ranjenih krila,
nemoj da me budiš tim čemernim glasom.
Sad ja sanjam lijepe snove,
sve do zore rane,
a onda mi ti na pendžer sletiš,
i pomrsiš lijepe misli moje.

Biseri su davne suze moje,
zlato ne bi što se zlatom zvalo,
nego bješe to olovo teško
što mi leglo na srce moje.

Odgrni te zavjese od svile,
nemoj da mi skidaš krunu od biserja,
nit' da mi diraš njedra od dukata.

Dukati su u nizu ispleteni,
plela ih je desnica junačka,
plela ih je mog hajduka ruka.
Slagala ih od njedara mojih,
slagala ih sve do samog struka.


Ja zavoljeh tog dušmana ljutog,
i zavoljeh te njegove dvore,
bijele dvore i srce junačko,
odmetnika, ali ne grješnika.
Siromahu svakom pomagao,
žensku čast vjerno je čuvao.

Ne da meni moj voljeni sad,
ne da meni nit' u avliju svoju,
da ja njemu mlada neubrana,
ne umaknem u avliju tvoju.

Čuva mene ko zjenicu oka,
čuva mene i ljubi me snažno,
a ja njega privijam na zlaćane grudi.

S godinama omrzla ti nisam,
s godinama ležim na njedrima njegovim,
na njedrima hoću da ostanem,
sve do sudnjeg dana izdajice,
kojeg slutim, rđavo mu lice.

Ti si meni sad došao reći,
tragovi su krvlju utabani,
utabani sve do Kamešnice,
do pećine Andrije Šimića.
Proklijalo zlo posijano,
za dobro uši ne čuju,
nego za zlo koje oči vide.

Izdajice to su roda tvoga,
roda tvoga, nesuđenog moga.
Garci tvoji, klevetnici moji,
Garci tvoji sad dušmani moji,
bez pameti, al' ne i bez grijeha.

Uđi sad ti sokole mladi,
uđi sad kroz pendžer moj,
potrgaj zavjese od svile,
da ti barem malo ako mogu,
ja zaliječim ranu na krilu svom.

Da te pustim u nebeske visine,
gdje te čeka družba sokolova,
pa da sletiš ispod Vran planine,
da te miris zumbula probudi.

A u zoru ranu ti se vini,
i preleti preko Vran planine,
opazit ćeš golubicu mladu
koja tebe čeka u svom ruhu bijelom.

Obgrli je nježno i kaži njoj,
da ja ljubim hrabroga hajduka,
odmetnika, ali ne grješnika.
Nek je mine tuga obuzeta,
izliječit će ona rane tvoje,
ali moje nitko nikad neće,
jer pala je kazna na moga hajduka,
od Garca našeg, našeg izdajnika,
i dušmana tuđeg, tuđeg klevetnika.

______________________________________


Hrvatski hajduk Andrija (Andrijica) Šimić

Legendarni hrvatski hajduk Andrijica Šimić, poznat kao kralj gorskih klanaca, u hajduke se odmetnuo nakon što su mu osmanski poreznici opljačkali oca. Napadao je osmanske karavane, trgovce i kiridžije, najčešće u mjestima Imotski i Vrlika. Na planini Kamešnici i danas je poznata njegova pećina koja se po njemu zove Šimića pećina. Zajedno sa svojom hajdučkom družinom odlazio je u pohode i do Kupresa, Glamoča, Duvna. Otkupljivao je osmansku zemlju za Viničane, gradio im kuće i darivao im konje i krave. Upravo zato ga danas u Zagori i Hercegovini smatraju narodnim junakom. Stekao je nadimak hercegovački Robin Hood.

Stanovništvo u Dalmaciji i Hercegovini cijenilo je Andrijicu Šimića. Uhitila ga je austrougarska vojska 1871. godine u mjestu Runovići u zaleđu Biokova dok je spavao u kući obitelji Ante Garca koja ga je izdala. Nakon 30 godina zatvora znameniti hajduk Andrijica pomilovan je i pušten na slobodu.

Na splitskoj Rivi mu je priređen veličanstven doček. Nosili su ga na rukama od Rive do Marjana. Sinjani su ga častili sedam dana i proglasili počasnim sudionikom Alke.

1 komentar :

Unknown kaže...

lipo, lipo, ..., oko moje lipo!

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.