Kolumne

srijeda, 16. kolovoza 2017.

Daria Lisenko | Društveno najviša klasa


Ista ulica, kuće i klupe,
Lica su isto dosadna ista,
Već satima ovdje sunčam si dupe,
Nikako da mi sreća zablista.

Bilo bi lijepo da mi sad priđe,
Zvijezda neka s kovčegom love,
Il Svetih Duh da sada tu siđe,
I konačno ostvari sve moje snove.

Al pola još sata prođu bez veze,
Ljudi prolaze tu pokraj mene,
I stalno neš žvaču ili se keze,
A niko da glavu na me okrene...

Pa šta je svima u ovome gradu?!
Gdje nestala jesu sva radost i čuda?
S cerekom guše se u ljetnome smradu,
Svatko od njih – gradska je luda...

Al ja nisam takav, ko svi oko mene,
Siva, dosadna, biološka masa,
Što samo zna da odbacuje sjene...
Beskućnik – društveno najviša klasa!

Nema komentara :

Objavi komentar