Lica su isto dosadna ista,
Već satima ovdje sunčam si dupe,
Nikako da mi sreća zablista.
Bilo bi lijepo da mi sad priđe,
Zvijezda neka s kovčegom love,
Il Svetih Duh da sada tu siđe,
I konačno ostvari sve moje snove.
Al pola još sata prođu bez veze,
Ljudi prolaze tu pokraj mene,
I stalno neš žvaču ili se keze,
A niko da glavu na me okrene...
Pa šta je svima u ovome gradu?!
Gdje nestala jesu sva radost i čuda?
S cerekom guše se u ljetnome smradu,
Svatko od njih – gradska je luda...
Al ja nisam takav, ko svi oko mene,
Siva, dosadna, biološka masa,
Što samo zna da odbacuje sjene...
Beskućnik – društveno najviša klasa!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.