Krhotine stakla, impresionistička je zbirka pjesama, puna spleena, ponoći, brodoloma i krvi. Riječi su mračne i oštre kod prvog čitanja, ali lomljive i krhke poput stakla. Ponovnim čitanjem, kontemplativno se ponire u srž misli i napokon izranja ona najintimnija vodeća misao: istina je među zvijezdama, a san je zemaljska java. Pjesma sama za sebe nije ništa; ona živi u odraze iduće pjesme ove zbirke. Izdvajanje pjesme iz konteksta ostalih pjesama, krhanje je stakla na oštre komadiće.
Zbirka poezije „Krhotine stakla, nastajala je u razdoblju od 2009. do 2017. godine postepeno iscrtavajući tragove tegobnih pitanja ljudske egzistencije. Odnos svemira i čovjeka, astralnog i fizčko materijalnog, opjevano je kroz različite komprimirane misli oštre i ubadajuće poput stakla.
KRHOTINE STAKLA
Život je prozirna ploha stakla
suncem sjajnim po tjemenu obasjana
jedna zraka kriomice se poigrala (makla)
gorko sjeme apsurda posijala.
Svi dani života, svi ljupki trenuci,
môra su prozirnih događaja;
sve ljubavi, sva vjenčanja, svi sprovodi,
plod su bolnih muka porođaja.
Svo uhvaćeno vrijeme u staklu klepsidre,
svaki impozantni dert, gaf, snebivanje,
utkani su u tanahnu nit plohe staklene
nerazdruživ konglomerat, koncept, zbivanje.
Sve budne latice krilata cvijeća
sačinjavaju savršenu melodiju;
samo jedan krivi ton (kao ugasli plamen svijeća)
staklo se skrhalo; život je parodija.
Štapom želje za ponovnom harmonijom, skladom,
kopkamo po hrpi (vrijeme mlako)
pazi djetiću da se ne porežeš na staklo,
budi oprezan s uspomenama hladom!
Riječi su krhke poput stakla. Budite pažljivi; na staklu se možete porezati ako ne znate rukovati njime.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.